Pitanja i odgovori
IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI: Ovaj su dokument pripremile službe Komisije i njime se ne obvezuje Europska komisija. Za pravno obvezujuće tumačenje prava Unije nadležan je isključivo Sud Europske unije.
Članak 5. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 1071/2009 kako je izmijenjen Uredbom (EU) 2020/1055.
Primjenjivo pravilo: „Kako bi se ispunio zahtjev [stvarnog i stabilnog poslovnog nastana u jednoj od država članica] iz članka 3. stavka 1. točke (a), u državi članici poslovnog nastana poduzeće mora (…) organizirati aktivnosti svojeg voznog parka na takav način kojim se osigurava da se vozila koja su na raspolaganju poduzeću i upotrebljavaju se u međunarodnom prijevozu robe vraćaju u jedan od operativnih centara u toj državi članici najkasnije osam tjedana nakon što su ga napustili” (članak 5. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 1071/2009)
Pravilo se primjenjuje na:
- motorna vozila ili kombinacije vozila koja se upotrebljavaju za međunarodni prijevoz tereta uz naknadu, a napuštaju državu članicu poslovnog nastana i na raspolaganju su prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta u smislu članka 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 i kao takva su registrirana ili stavljena u promet i odobrena za uporabu u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj poduzeće ima poslovni nastan
- motorna vozila konstruirana i opremljena tako da su prikladna za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, i namijenjena za tu svrhu, kada se koriste za međunarodni prijevoz putnika uz naplatu.
Međutim, primjenom članka 1. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1071/2009, osim ako je drukčije predviđeno nacionalnim pravom, to se pravilo ne primjenjuje na poduzeća koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika koristeći isključivo:
- u slučaju prijevoznika u cestovnom prijevozu tereta, motorna vozila ili kombinacije vozila čija dopuštena masa opterećenog vozila ne prelazi 2,5 tona
- vozila koja poduzeća koriste za cestovni prijevoz putnika isključivo u nekomercijalne svrhe ili koja koriste poduzeća kojima glavna djelatnost nije cestovni prijevoz putnika(1)
- vozila čija najveća dopuštena brzina nije veća od 40 km/h.
(1) U skladu s Uredbom, svaki cestovni prijevoz, osim prijevoza uz naknadu ili za vlastiti račun, za koji se ne prima izravna ili neizravna naknada i kojim se izravno ili neizravno ne ostvaruje prihod za vozača vozila ili druge i koji nije povezan s profesionalnom aktivnošću, smatra se prijevozom isključivo u nekomercijalne svrhe.
Vozilo bi se trebalo vratiti u jedno od operativnih središta u državi članici poslovnog nastana poduzeća koje ima predmetno vozilo na raspolaganju.
Država članica poslovnog nastana znači država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan, bez obzira na to potječe li upravitelj prijevoza iz druge zemlje (članak 2. točka 8. Uredbe (EZ) br. 1071/2009). Člankom 5. te Uredbe utvrđuju se kriteriji prema kojima cestovni prijevoznici moraju imati stvaran i stabilan poslovni nastan u državi članici. To je ujedno država članica koja je poduzeću izdala dozvolu za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. .
Zahtjev nije ispunjen ako se vozilo vrati u podružnicu ili društvo kćer u državi članici koja nije država članica poslovnog nastana.
Vozilo se može vratiti svaki put u isto ili u drugo operativno središte u državi članici u kojoj poduzeće ima poslovni nastan.
U Uredbi se ne navodi duljina razdoblja na koje bi se vozilo trebalo vratiti, i stoga to razdoblje može biti kratko, pod uvjetom da se poštuju pravila o vremenu vožnje utvrđena u Uredbi (EZ) br. 561/2006.
Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 8. Uredbe (EU) 2020/1055, pri planiranju vraćanja prijevoznici ga radi optimizacije rada mogu kombinirati s ostalim aktivnostima koje će se provoditi, kao što su održavanje vozila, tehnički pregled ili prijevoz koji završava u državi članici poslovnog nastana.
Nadalje, zahtjevom za povratak u državu članicu poslovnog nastana ne bi se trebalo zahtijevati određeni broj prijevoza koje treba provesti u državi članici poslovnog nastana ni na drugi način ograničiti mogućnost prijevoznika da pružaju usluge na cijelom unutarnjem tržištu. Ciklus takvih povrataka trebao bi po mogućnosti biti sinkroniziran s obvezom prijevoznog poduzeća iz Uredbe (EZ) br. 561/2006 da organizira svoj prijevoz na način kojim se vozaču omogućuje da se vrati kući barem svaka četiri tjedna kako bi se obje obveze mogle ispuniti povratkom vozača zajedno s vozilom barem u svakom drugom četverotjednom ciklusu.
U Uredbi se ne navodi kako bi se vozilo trebalo vratiti. Stoga se može vratiti bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom, kao što je vlak, trajekt ili autoprijevoznik, uključujući i samo na dijelu putovanja.
Vozilo bi trebalo vratiti u jedno od operativnih središta poduzeća u državi članici poslovnog nastana najkasnije u roku od osam tjedana nakon napuštanja te države članice.
U skladu s pravilima EU-a o izračunu razdoblja, datuma i rokova, navedeno ukupno razdoblje od osam tjedana počinje teći od 0:00 sati na dan nakon izlaska vozila iz države članice poslovnog nastana, a završava na kraju istog dana osmog tjedna(1). Vozilo bi se stoga trebalo vratiti u to operativno središte ili bilo koje drugo operativno središte poduzeća u državi članici u kojoj to poduzeće ima poslovni nastan najkasnije u 23:59 istog dana u tjednu osam tjedana kasnije.
Na primjer, ako vozilo u bilo kojem trenutku napusti državu članicu poslovnog nastana u utorak, 29. ožujka 2022., trebalo bi se vratiti u bilo koje operativno središte poduzeća u državi članici u kojoj ima poslovni nastan najkasnije na kraju (23:59) srijede 25. svibnja 2022.
(1)Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove.
Prema pravilima EU-a za izračun razdoblja, datuma i rokova(1), ako je posljednji dan razdoblja izraženog u tjednima državni praznik, subota ili nedjelja, to razdoblje završava istekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana. Budući da se obveza odnosi na vraćanje vozila u državu članicu poslovnog nastana, relevantni su samo državni praznici u toj državi članici.
Stoga, ako vozilo u bilo kojem trenutku napusti operativno središte u petak, 25. ožujka 2022., razdoblje od osam tjedana završilo bi u subotu 21. svibnja 2022. Međutim, budući da zadnji dan tog razdoblja pada u subotu, smatra se da ono završava u 23:59 sljedećeg radnog dana, a to je ponedjeljak, 23. svibnja 2022.
(1)Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove.
Nadležna tijela država članica u kojima prijevoznik ima poslovni nastan moraju provesti potrebne preglede radi provjere i praćenja usklađenosti sa zahtjevom iz članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1071/2009; nadležna tijela drugih država članica u kojima su vozila aktivna također bi trebala provjeravati poštuje li se taj zahtjev. U tu svrhu mogu upotrijebiti sva razmjerna i djelotvorna sredstva za provjeru usklađenosti s obvezom. Prijevozna poduzeća dužna su predočiti jasne dokaze da se vozila koja su im na raspolaganju vraćaju u jedan od operativnih centara u državi članici poslovnog nastana u roku od najviše osam tjedana nakon napuštanja te države članice. Trebalo bi im dopustiti da upotrijebe sve dokaze kako bi dokazali usklađenost s tim zahtjevom. U slučaju provjere na cesti poduzeće bi uvijek trebalo imati mogućnost dokazati usklađenost s obvezom u kasnijoj fazi s pomoću dokumenata i dokaza dostupnih u prostorijama poduzeća. Relevantna tijela države članice u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan moraju surađivati s bilo kojim drugim tijelom putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta kako je navedeno u pitanju br. 9. Potpunu procjenu tih dokaza provode nadzorna tijela države članice u kojoj poduzeće ima poslovni nastan, pod nadzorom relevantnih pravosudnih tijela.
U praksi, poduzeća mogu na zahtjev nadležnih tijela predočiti bilo koji dokument iz kojeg je vidljiva lokacija vozila u mjestu poslovnog nastana u posljednjih osam tjedana i/ili svakih osam tjedana. Ti dokumenti mogu biti, na primjer, zapisi tahografa, rasporedi dužnosti vozača ili teretni listovi.
Podaci iz tahografa mogu se upotrebljavati kako bi se dokazalo da je određeno vozilo tijekom prethodnih osam tjedana vraćeno u državu članicu u kojoj poduzeće koje ga ima na raspolaganju ima poslovni nastan. Za vozila opremljena pametnim tahografom u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014 podaci iz tahografa mogu se dalje upotrebljavati kako bi se dokazalo da se vozilo vratilo u jedno od operativnih središta poduzeća u toj državi članici. Kontrola tahografa može se obavljati tijekom provjera na cesti ili provjera u prostorijama poduzeća. To je pouzdan i djelotvoran način dokazivanja usklađenosti s pravilom o vraćanju vozila.
U slučaju provjere na cesti poduzeće bi uvijek trebalo imati mogućnost da dokaže usklađenost s obvezom u kasnijoj fazi uz pomoć dokumenata i dokaza dostupnih u prostorijama poduzeća.
Ako podaci dostupni u vozilu ili s vozačem nisu dovoljni za dokazivanje poštovanja ili nepoštovanja pravila o vraćanju, provjera poštovanja obveze vraćanja vozila trebala bi uključivati suradnju s nadzornim tijelom države članice u kojoj je poduzeće aktivno i nadležnim tijelima države članice u kojoj poduzeće ima poslovni nastan.
Naime, nadležna tijela država članica obvezna su u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 blisko surađivati i jedna drugima žurno pružati uzajamnu pomoć i sve druge relevantne informacije kako bi se olakšala primjena i provedba te Uredbe. Konkretno, nadležna tijela svih država članica moraju odgovoriti na zahtjeve za informacije primljene od svih nadležnih tijela drugih država članica i provoditi provjere, inspekcije i istrage o tome poštuju li cestovni prijevoznici s poslovnim nastanom na njihovu državnom području zahtjev u pogledu stvarnog i stabilnog poslovnog nastana u državi članici, uključujući vraćanje vozila.
Ta administrativna suradnja i uzajamna pomoć među nadležnim tijelima država članica odvija se putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012.