Pravila o kabotaži koja se primjenjuju od 21. veljače 2022.

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak

Cestovni prijevoznik koji obavlja prijevoz tereta uz naknadu i ima licenciju Zajednice i čiji vozač, ako je državljanin treće zemlje, ima potvrdu za vozače, smije početi obavljati kabotažu u državi članici samo ako je prethodno obavio međunarodni prijevoz, tj. prekogranični prijevoz. Taj prijevoz može započeti u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji.

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak

Sva roba koja se prevozi u okviru dolaznog prijevoza koji prethodi kabotaži mora biti isporučena kako bi se moglo započeti s obavljanjem kabotaže. Ako se dolazni prijevoz sastoji od nekoliko pošiljaka, kabotaža može započeti tek nakon isporuke svih pošiljaka. Prema tome, prethodni međunarodni prijevoz tereta treba biti u potpunosti istovaren kako bi se omogućila kabotaža u državi članici domaćinu.

Kabotaža može započeti odmah nakon zadnjeg istovara robe koja se prevozi u međunarodnom prijevozu, uključujući na dan istovara.

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak

Kad se prazni kontejneri, palete ili ambalaža prevoze na temelju ugovora o prijevozu (kao što je teretni list) iz jedne države članice u drugu, taj se prijevoz smatra cestovnim prijevozom robe uz naknadu i računa se kao međunarodni prijevoz. Naime, u tim je slučajevima prijevoz praznih kontejnera, paleta ili ambalaže predmet ili sastavni dio ugovora o prijevozu.

Isto tako, kad se prazni kontejneri, palete ili ambalaža ne prevoze na temelju ugovora o prijevozu, taj se prijevoz u načelu ne bi trebao smatrati cestovnim prijevozom robe uz naknadu. Međutim, ako su ti prazni kontejneri, palete ili ambalaža u vlasništvu prijevoznika i ako međunarodni prijevoz ispunjava uvjete za prijevoz za vlastite potrebe iz članka 1. stavka 5. točke (d) Uredbe (EZ) br. 1072/2009, prijevoz bi trebalo smatrati dolaznim međunarodnim prijevozom i prijevoznik smije obavljati kabotažu nakon tog međunarodnog prijevoza.

Članak 8. stavci 1., 2. i 2.a.

Mogu se obaviti najviše tri kabotaže nakon međunarodnog prijevoza. Kabotaža u načelu može uključivati nekoliko točaka utovara, nekoliko točaka isporuke ili čak nekoliko točaka utovara i isporuke.

Međutim, države članice mogu ograničiti broj točaka utovara i/ili istovara u kabotaži tako da isključe prijevoze s nekoliko točaka utovara i nekoliko točaka istovara kako bi se osiguralo poštovanje ograničenja vremena i broja kabotaža u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009⁽¹⁾.

Provedbene mjere država članica moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Omogućivanje stranim prijevoznicima da obavljaju kabotažu s neograničenim brojem točaka utovara i neograničenim brojem točaka istovara moglo bi učiniti bespredmetnim ograničenja najvećeg broja kabotaža i moglo bi biti u suprotnosti s privremenom prirodom kabotaže kako je dopušteno u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009. Istovremeno, previše restriktivna ograničenja broja točaka utovara i istovara mogla bi, ovisno i o broju teretnih listova dopuštenih za jednu kabotažu, nadilaziti ono što je nužno za postizanje cilja koji se tom uredbom nastoji postići u pogledu kabotaže⁽²⁾.

Mjere koje provode države članice mogu se razlikovati o tom pitanju i uvijek bi trebalo provjeriti odgovarajuća nacionalna pravila. U svakom slučaju, definicijom kabotaže mora se uvijek nastojati zajamčiti njezina privremenost.

(1), (2)Presuda Suda od 12. travnja 2018., predmet C-541/16 – Komisija protiv Danske, točke 49.–61.

Članak 8. stavci 1., 2. i 2.a

Kabotaža može uključivati jedan teretni list ili više njih⁽¹⁾.

Mjere koje provode države članice mogu se razlikovati o tom pitanju te bi trebalo provjeriti odgovarajuća nacionalna pravila. U svakom slučaju, definicijom kabotaže mora se uvijek nastojati zajamčiti njezina privremenost.

U tom kontekstu treba napomenuti da bi dopuštanje stranim prijevoznicima da provode kabotažu s prevelikim brojem teretnih listova moglo učiniti bespredmetnim ograničenja najvećeg broja kabotaža i moglo bi biti u suprotnosti s privremenom prirodom kabotaže kako je dopušteno u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009⁽²⁾.

(1), (2)Presuda Suda od 12. travnja 2018., predmet C-541/16 – Komisija protiv Danske, točke 49.–61.

Članak 8. stavci 1., 2. i 2.a

Kad se prazni kontejneri, palete ili ambalaža prevoze na privremenoj osnovi u državi članici domaćinu, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009, na temelju ugovora o prijevozu (kao što je teretni list), taj bi se prijevoz trebao smatrati kabotažom. Naime, u tim je slučajevima prijevoz praznih kontejnera, paleta ili ambalaže predmet ili sastavni dio ugovora o prijevozu.

Kad se prazni kontejneri, palete ili ambalaža prevoze bez teretnog lista, taj se prijevoz u načelu ne bi trebao smatrati cestovnim prijevozom robe uz naknadu. U tom kontekstu koncept kabotaže definiran je u članku 2. stavku 6., za potrebe Uredbe (EZ) br. 1072/2009, kao „prijevoz uz naknadu u nacionalnom cestovnom prijevozu, koji se privremeno obavlja u državi članici domaćinu”. Iz toga proizlazi da se prijevoz praznih kontejnera, paleta ili ambalaže, koji su u vlasništvu prijevoznika, bez teretnog lista ili bilo kakvog drugog ugovora o prijevozu ne bi smio računati kao kabotaža.

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak i Članak 8. stavak 2.a

Prema članku 2. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1072/2009, za potrebe te uredbe „vozilo” znači motorno vozilo registrirano u državi članici ili skup vozila, od kojih je barem motorno vozilo registrirano u državi članici, koja se koriste isključivo za prijevoz tereta.

Motorno vozilo uvijek bi trebalo uzeti u obzir za potrebe kabotaže, uključujući u slučaju skupa vozila. Kabotaža se može obavljati samo motornim vozilom kojim je obavljen međunarodni prijevoz u skladu s člankom 8. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe. Stoga bi to motorno vozilo trebalo biti uključeno u isporuku robe kao dio dolaznog međunarodnog prijevoza kako bi se njime moglo obavljati kabotaže. Unatoč tome, te kabotaže mogu se obavljati s drugom prikolicom.

U skladu s člankom 8. stavkom 2.a motornom vozilu koje obavlja kabotažu zabranjeno je obavljati kabotažu u istoj državi članici u razdoblju od četiri dana nakon završetka kabotaže u toj državi.

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak

„Dani” iz Uredbe odnose se na kalendarske dane, a ne samo na razdoblje od 24 sata. Stoga ukupno razdoblje od sedam dana iz članka 8. stavka 2. počinje u 00.00 sati dana koji slijedi nakon obavljenog međunarodnog prijevoza. Posljedično kabotaža mora završiti najkasnije sedmog dana u 23.59.

To u praksi znači da, ako se dolazni međunarodni prijevoz obavlja u bilo kojem trenutku u ponedjeljak, kabotaže se moraju završiti do kraja idućeg ponedjeljka.

Budući da se u obzir uzimaju kalendarski dani, u državama članicama u kojima to razdoblje obuhvaća državne praznike ili dane u kojima je promet ograničen ili zabranjen, mogućnost obavljanja kabotaže u praksi može biti više vremenski ograničena (vidjeti odgovor na pitanje br. 11. u nastavku o tome kako se državni praznici uzimaju u obzir).

Članak 8. stavak 2. prvi podstavak

Ako dolazni međunarodni prijevoz uključuje nekoliko operacija istovara, obavljanje dolaznog međunarodnog prijevoza odnosi se na zadnji istovar. Pravilo bi trebalo biti identično za završetak kabotaže: zadnji istovar tijekom posljednje kabotaže mora se obaviti najkasnije u 23.59 sedmog dana od dana posljednjeg istovara dolaznog međunarodnog prijevoza.

Članak 8. stavak 2.a

U skladu s člankom 8. stavkom 2.a prijevoznik ne smije obavljati kabotažu istim vozilom u istoj državi članici u razdoblju od četiri dana nakon okončanja posljednje kabotaže koju je obavio u toj državi članici. Svrha je te odredbe izbjeći da se uzastopnim međunarodnim prijevozima prijevoznicima omogući obavljanje kabotaže na način kojim se stvara stalna ili neprekinuta aktivnost. U skladu s time, tom se odredbom ne dovodi u pitanje pravo obavljanja tri uzastopne kabotaže u državi članici domaćinu u roku od sedam dana nakon dolaznog međunarodnog prijevoza, pod uvjetom da su protekla četiri dana od zadnjeg istovara u prethodnom razdoblju kabotaže obavljene u toj državi članici.

Četverodnevno razdoblje mirovanja primjenjuje se svaki put kad se kabotaža završi i vozilo napusti državu članicu domaćina, bez obzira na to je li provedena jedna ili više kabotaža prije nego što vozilo napusti predmetnu državu članicu. Iz toga proizlazi da se razdoblje mirovanja počinje primjenjivati pojedinačno za svaku državu članicu u kojoj je obavljena kabotaža, čak i ako je u toj državi obavljena samo jedna kabotaža.

Međutim, u tom razdoblju mirovanja moguće je obavljati kabotažu u drugoj državi članici. Isto tako, prijevoznik može obaviti jedan ili više prekograničnih prijevoza iz ili u državu članicu u kojoj je kabotaža obavljena (odnosno u ili iz druge države članice ili treće zemlje) u prethodna četiri dana ili proći kroz ili se zaustaviti u državi članici u kojoj je obavljena kabotaža bez obavljanja kabotaže.

U praksi, ako prijevoznik obavlja kabotažu u državi članici A nakon međunarodnog prijevoza, a zatim obavlja drugu kabotažu u državi članici B, ne može obaviti kabotažu u državi članici A u razdoblju od četiri dana od završetka kabotaže u državi članici A. Nakon kabotaže u državi članici B može proći kroz obje države članice A i B i može obaviti nove međunarodne prijevoze prema tim državama članicama. Međutim, u potonjem slučaju neće smjeti obaviti nove kabotaže u državi članici A ili B dok ne isteknu četiri dana od istovara zadnje kabotaže koja je obavljena u toj državi članici A ili B.

Razdoblje mirovanja počinje od završetka kabotaže koja prethodi izlasku iz predmetne države članice. Ako u okviru jedne kabotaže postoji nekoliko točaka istovara, u obzir treba uzeti posljednji istovar. I u tom slučaju u obzir bi trebalo uzeti kalendarske dane, a ne samo razdoblje od 24 sata. Stoga četverodnevno razdoblje mirovanja počinje teći od 00.00 sati na dan nakon obavljene posljednje kabotaže u predmetnoj državi članici – ili zadnjeg istovara ako postoji više točaka istovara – i završava u 23.59 četvrtog uzastopnog dana.

To u praksi znači da, ako se posljednja kabotaža obavlja u bilo kojem času u ponedjeljak, razdoblje mirovanja završava na kraju idućeg petka, a kabotaža se može nastaviti u subotu od 00.00 sati.

U tablici u nastavku prikazana je praktična primjena tog pravila po danima u tjednu, eventualno uključujući i državne praznike, uzimajući u obzir pravila o državnim praznicima i vikendima objašnjena u odgovoru na pitanje br. 11.

K: kabotaža – (dp): državni praznik

Članak 8. stavci 2. i 2.a

Prema pravilima EU-a za izračun razdoblja, datuma i rokova⁽¹⁾, ako je posljednji dan razdoblja izraženog u danima državni praznik, subota ili nedjelja, to razdoblje završava istekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana. Osim toga, svako razdoblje od dva ili više dana mora uključivati barem dva radna dana.

Prema tome, ako prijevoznik nakon obavljanja međunarodnog prijevoza u državu članicu uđe u drugu državu članicu u četvrtak, razdoblje od tri dana predviđeno u članku 8. stavku 2. drugom podstavku Uredbe (EZ) br. 1072/2009 počinje u 00.00 u petak i završilo bi u nedjelju u 23.59. Međutim, budući da zadnji dan tog razdoblja pada u nedjelju, smatra se da ono završava u 23.59 idućeg radnog dana, a to je ponedjeljak.

Ako je usto petak nakon ulaska tog prijevoznika u drugu državu članicu državni praznik u toj državi, to se razdoblje dodatno produljuje do utorka u ponoć s obzirom na to da svako razdoblje od dva ili više dana mora uključivati barem dva radna dana, a državni praznici, subote i nedjelje ne smatraju se radnim danima.

Konačno, ako prijevoznik nakon obavljanja međunarodnog prijevoza u državu članicu uđe u drugu državu članicu u utorak, a u petak je državni praznik u toj državi, isto trodnevno razdoblje predviđeno u članku8. stavku 2. drugom podstavku završava u 23.59 sljedećeg radnog dana, u ovom slučaju u ponedjeljak.

Ista se pravila primjenjuju na razdoblje od sedam dana iz članka 8. stavka 2. prvog podstavka (vidjeti odgovore na pitanja br. 8. i 9.) i na četverodnevno razdoblje mirovanja iz članka 8. stavka 2.a (vidjeti odgovor na pitanje br. 10.).

Međutim, pravilo prema kojem, ako je posljednji dan razdoblja državni praznik, subota ili nedjelja, razdoblje završava istekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana ne primjenjuje se na razdoblja izračunana retroaktivno, kao što je razdoblje od četiri dana koje prethodi međunarodnom prijevozu iz članka 8. stavka 3. tijekom kojeg bi prijevoznik trebao pružiti jasne dokaze o svim obavljenim prijevozima (vidjeti odgovor na pitanje br. 16.). Na to razdoblje primjenjuje se izuzeće za razdoblja izračunata retroaktivno od određenog datuma ili događaja u skladu s člankom 3. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1182/71.

(1)Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove

Članak 8. stavak 2. drugi podstavak

U sedmodnevnom razdoblju iz članka 8. stavka 2. prvog podstavka mogu se obaviti najviše tri kabotaže. Prijevoznik može odlučiti obaviti jednu, dvije ili sve tri kabotaže u državama članicama koje nisu država članica dolaznog međunarodnog prijevoza. Nakon toga prijevoznik može obaviti kabotažu samo u jednoj ili u više država članica, ali samo jednu kabotažu u svakoj državi članici koja nije država članica dolaznog međunarodnog prijevoza (vidjeti odgovor na pitanje br. 13. u nastavku).

Na primjer, ako je prijevoznik obavio međunarodni prijevoz u Francusku, nakon toga može obaviti kabotažu u Francuskoj, zatim otići u Njemačku kako bi obavio još jednu kabotažu, a nakon toga otići u Belgiju kako bi obavio posljednju kabotažu. Može se isto tako vratiti u Francusku bez tereta kako bi obavio drugu kabotažu u toj državi, ali samo ako je poštovao odredbu o četiri dana mirovanja.

Članak 8. stavak 2. drugi podstavak

Dozvoljena je samo jedna kabotaža u državi članici koja nije država članica dolaznog međunarodnog prijevoza.

Članak 8. stavak 2. drugi podstavak

Svaka kabotaža koja se obavlja u državi članici koja nije država članica dolaznog međunarodnog prijevoza mora se obaviti u roku od tri dana od ulaska prijevoznika u tu državu članicu bez tereta i u roku od sedam dana iz članka 8. stavka 2. prvog podstavka.

Kad je riječ o izračunu trodnevnog razdoblja, primjenjuju se ista objašnjenja navedena u odjeljku III. za sedmodnevno razdoblje.

U tablici u nastavku prikazana je praktična primjena tog pravila po danima u tjednu, uključujući i eventualne državne praznike, uzimajući u obzir pravila o državnim praznicima i vikendima objašnjena u odgovoru na pitanje br. 11.

U: ulazak u državu članicu – K: posljednji dan eventualne kabotaže – (dp): državni praznik

Članak 8. stavak 4.

Od prijevoznika se zahtijeva da čuvaju dokumentaciju za svaki prijevoz proveden u vezi s njihovim kabotažama. Ona mora uključivati sve podatke navedene u članku 8. stavku 3. drugom podstavku. Ti podaci nalaze se u teretnom listu ili u teretnici, obično u formatu CMR. Nisu potrebni nikakvi dodatni dokumenti kako bi se dokazalo da se poštuju pravila o kabotaži.

Međutim, ta odredba ne znači da nadzorna tijela ne mogu upotrebljavati druge dokaze koji se zahtijevaju zakonodavstvom o cestovnom prometu, npr. podatke tahografa, kako bi odredila obavlja li se kabotaža u skladu s pravilima.

Podatke navedene u članku 8. stavku 3. drugom podstavku treba predočiti ili prenijeti ovlaštenom inspektoru države članice domaćina na zahtjev i tijekom provjere na cesti. Oni se mogu podnositi ili slati elektronički, primjerice primjenom elektroničkog teretnog lista (e-CMR). Tijekom provjere na cesti vozaču je dopušteno kontaktirati sjedište, upravitelja prijevoza ili drugu osobu ili subjekt kako bi prije kraja provjere na cesti pružio bilo koje potrebne dokaze.

Članak 8. stavak 3.

Od prijevoznika se zahtijeva da pruže jasne dokaze o svim prijevozima obavljenima tijekom četverodnevnog razdoblja koje prethodi međunarodnom prijevozu u državu članicu domaćina u slučaju da je vozilo bilo na državnom području te države članice unutar tog četverodnevnog razdoblja.

Taj se zahtjev primjenjuje samo ako prijevoznik obavlja kabotažu u državi članici domaćinu. Stoga se to pravilo primjenjuje samo ako vozilo obavlja usluge nacionalnog cestovnog prijevoza tereta u državi članici domaćinu i ako se nalazilo u toj istoj državi članici domaćinu u razdoblju od četiri dana prije dolaznog međunarodnog prijevoza.

U tim slučajevima prijevoznici bi trebali predočiti dokaze koji obuhvaćaju sve podatke navedene u članku 8. stavku 3. drugom podstavku. Predmetna nacionalna tijela ocjenjuju valjanost predočenih dokaza. Treba napomenuti da se bilježenje prelaska granice drugom verzijom pametnog tahografa može upotrijebiti za određivanje prisutnosti kamiona u određenoj državi članici.

Četiri dana iz članka 8. stavka 3. drugog podstavka su kalendarski dani. Prema tome, ako je vozilo napustilo državu članicu domaćina, primjerice, 6. lipnja i sada ponovno ulazi u istu državu članicu domaćina 10. lipnja, prijevoznik ponovno ulazi u istu državu članicu u razdoblju od četiri dana i u slučaju obavljanja kabotaže u državi članici domaćinu mora predočiti jasne dokaze o svim prijevozima koje je obavio u tom razdoblju.

Članak 10. stavak 7.

Kada je potrebno izbjeći zlouporabu – osiguravanjem neograničenih i kontinuiranih početnih ili završnih cestovnih dionica unutar države članice – članka 4. Direktive Vijeća 92/106/EEZ o kombiniranom prijevozu, države članice imaju mogućnost, nakon što o tome obavijeste Komisiju, primijeniti pravila o kabotaži na cestovne dionice kombiniranog prijevoza kako je definirano u Direktivi 92/106/EEZ pod uvjetom da te cestovne dionice ne prelaze granicu. Pri donošenju tih mjera države članice mogu primijeniti razdoblje dulje od sedam dana predviđenih u članku 8. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 i razdoblje mirovanja kraće od četiri dana predviđeno u članku 8. stavku 2.a te uredbe.