IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI: Ovaj su vodič pripremile službe Komisije i njime se ne obvezuje Europska komisija. Za tumačenje prava Unije na pravno obvezujući način nadležan je isključivo Sud Europske unije.
Obveza ručnog unošenja u tahograf simbola zemlje u koju vozač ulazi nakon prelaska granice države članice primjenjuje se od 20. kolovoza 2020. za vozače čija su vozila opremljena analognim tahografom u skladu s člankom 34. stavkom 6. točkom (f) Uredbe (EU) br. 165/2014 te od 2. veljače 2022. za vozače čija su vozila opremljena digitalnim tahografom, uključujući prvu verziju pametnog tahografa(1), u skladu s člankom 34. stavkom 7. drugim podstavkom te uredbe.
Glavni cilj tih odredaba jest olakšati provedbu odredaba o kabotaži(2) i o upućivanju vozača(3), iako se primjenjuje na sva vozila obuhvaćena Uredbom (EU) br. 165/2014 bez obzira na vrstu djelatnosti koja se obavlja.
Taj je zahtjev prijelazna mjera prije nego što se novom verzijom pametnog tahografa(4) omogući automatsko bilježenje prelazaka granice. Sva vozila koja su prvi put registriraju od 21. kolovoza 2023. morat će biti opremljena takvim tahografom(5). U vozila koja su trenutačno opremljena analognim ili digitalnim nepametnim tahografom morat će se najkasnije do 31. prosinca 2024.(6) naknadno ugraditi taj novi tahograf, a za vozila trenutačno opremljena pametnim tahografom rok za naknadnu ugradnju je 18. kolovoz 2025.(7) Sva laka gospodarska vozila čija je najveća dopuštena masa od 2,5 do 3,5 tona i koja se bave međunarodnim prijevozom ili kabotažom morat će biti opremljena tim tahografom od 1. srpnja 2026., u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (aa) Uredbe (EZ) br. 561/2006(8).
(1) Pametni tahografi u skladu s Prilogom I.C Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2016/799 do 20. kolovoza 2023.
(2) Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta.
(3) Direktiva (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012.
(4) Pametni tahograf u skladu s Prilogom I.C Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2016/799, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/1228 od 16. srpnja 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2016/799 u pogledu zahtjeva za izradu, ispitivanje, ugradnju, rad i popravak pametnih tahografa i njihovih sastavnih dijelova.
(5) Članak 8. stavak 1. četvrti podstavak Uredbe (EU) br. 165/2014, zajedno s člankom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2021/1228.
(6) Članak 3. stavak 4. Uredbe (EU) br. 165/2014.
(7) Članak 3. stavak 4.a Uredbe (EU) br. 165/2014.
(8) Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage (EEZ) br. 3820/85.
U Uredbi (EU) br. 165/2014 propisuje se da vozač mora ručno unijeti simbol zemlje „na početku prvog zaustavljanja u toj državi članici”, koje se mora obaviti „na najbližem mogućem mjestu za zaustavljanje ili nakon granice”.
Sigurnost na cestama jedan je od glavnih ciljeva Uredbe (EZ) br. 561/2006 kad je riječ o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora, a tahograf je glavno sredstvo kojim se provjerava poštovanje tih odredaba. U tom kontekstu ne smije se nipošto dogoditi da ispunjavanje obveze ručnog unošenja prelazaka granice u tahograf ugrozi obveze i zahtjeve u pogledu sigurnosti na cestama iz propisa EU-a i nacionalnih zakonodavstava. Stoga se pri procjeni što je „najbliže moguće mjesto za zaustavljanje” moraju u potpunosti uzeti u obzir pravila i ograničenja povezana sa sigurnošću na cestama u trenutku kad vozač odluči gdje će se zaustaviti da bi zabilježio prelazak granice u tahograf. Konkretno, trebalo bi uzeti u obzir potencijalni nedostatak dostupnih parkirnih mjesta u pograničnim područjima kako u njima ne bi došlo do opasnih zagušenja prometa.
Prvi primjer: Zaustavnu traku ceste ne bi trebalo smatrati „mogućim mjestom za zaustavljanje” samo radi ispunjavanja obveze iz te odredbe jer bi se time najvjerojatnije kršili zahtjevi sigurnosti na cestama, primjerice iz nacionalnih prometnih propisa.
Drugi primjer: Nakon što je prešao granicu, vozač vidi da je traka za usporavanje do prvog parkirališta blokirana i/ili da je parkiralište već puno. U tom slučaju vozač ima na raspolaganju dvije mogućnosti: da dodatno doprinese zagušenju zaustavne trake ili da nastavi vožnju. Budući da prva mogućnost ugrožava sigurnost na cestama (pogotovo za vozila iza njega), takvo preopterećeno parkiralište ne bi se trebalo smatrati „mogućim mjestom za zaustavljanje” u smislu Uredbe (EU) br. 165/2014. Vozač bi trebao odabrati drugu mogućnost i nastaviti vožnju do idućeg mogućeg mjesta za zaustavljanje. Stoga isto parkiralište može biti „najbliže moguće mjesto za zaustavljanje” za jednog vozača, ali ne i za drugoga koji prolazi pored njega u drugom trenutku ili neki drugi dan.
Zaključak:
Od provedbenih tijela, koja će u konačnici provoditi tu odredbu na terenu, očekuje se da će članak 34. stavak 6. točku (f) i članak 34. stavak 7. drugi podstavak Uredbe (EU) br. 165/2014 primjenjivati uzimajući u obzir pitanja sigurnosti na cestama i fleksibilnost koju podrazumijeva koncept „najbližeg mogućeg mjesta za zaustavljanje”. Stoga pri provjeri usklađenosti s obvezom bilježenja prelazaka granica u tahograf moraju uzeti u obzir sve prometne okolnosti i ograničenja povezana sa sigurnošću na cestama.
Slično tome, od prijevoznih poduzeća očekuje se da na odgovarajući način objasne svojim vozačima kako mogu poštovati pravila o vremenu vožnje i odmora, kako je propisano Uredbom (EZ) br. 561/2006(1) i Direktivom (EU) br. 2020/1057.
(1) Članak 10. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006.